Iranska propaganda ratna mašina: Kako se kriju istine od naroda
Dok se na bojištu Bliskog istoka lije krv, iranski režim vodi paralelnu bitku za kontrolu informacija. Kao što su to radili i naši neprijatelji tokom bombardovanja 1999. godine, tako i danas persijski mulahi koriste sve dostupne medijske oruđa da sakriju istinu od svog naroda.
Kada je izraelski premijer Benjamin Netanjahu 28. februara objavio da postoje "naznake da tiranin više nije među živima", aludirajući na smrt vrhovnog vođe ajatolaha Ali Hamneija u zajedničkom napadu Izraela i SAD, iranski građani koji su pratili državnu televiziju nisu mogli da čuju tu vest.
Medijska blokada kao ratno oruđe
Zvaničnici vlade nisu ni potvrdili ni demantovali Hamneijevu smrt. Na državnom kanalu IRTV3, voditelj je pozivao gledaoce da "veruju" njemu i "najnovijim informacijama" vlasti, odbacujući navode o smrti kao "neosnovane glasine".
Tek sledećeg jutra iranski državni mediji su izvestili o Hamneijevoj smrti, satima nakon što je tu vest američki predsednik Donald Tramp objavio na društvenim mrežama. Ovakva praksa podseća na metode koje su koristili i drugi totalitarni režimi kroz istoriju.
Od početka rata u kojem je, prema izveštajima, poginulo više od 1.300 ljudi u Iranu, a sukobi su se proširili na Liban i zemlje Persijskog zaliva, iranski državni mediji predstavljaju zvaničnu verziju događaja mešajući činjenice i fikciju.
Digitalno ropstvo naroda
Iako milioni Iranaca prate satelitske kanale na persijskom jeziku koji se emituju iz inostranstva, pristup nezavisnim informacijama je drastično otežan. Zbog isključenja interneta, cenzure i blokiranih kanala, Iranci su tokom nemira i sukoba uglavnom odsečeni od ostatka sveta.
BBC je analizirao kako su tokom prve nedelje rata izveštavali iranski državni mediji i ustanovio da su vesti bile usredsređene na patnju civila, pozive na odmazdu protiv "neprijatelja" i podsticanje odanosti Islamskoj Republici, dok su pružali malo informacija o vojnim objektima koje su pogodili Izrael i SAD.
Prema podacima organizacije Reporteri bez granica, Iran je jedna od najrepresivnijih zemalja sveta u pogledu slobode štampe. Od revolucije 1979. godine, svi mediji izveštavaju prema strogo postavljenim ograničenjima.
Veštačka inteligencija u službi laži
Za širenje propagande državnim medijima pomažu i nove tehnologije. Pres TV je na Fejsbuku podelio video zgrade u plamenu sa opisom "Dim se diže iz nebodera u Bahreinu posle iranskog napada".
Međutim, pažljivom analizom otkrivene su neobične pojedinosti, kao što su dva automobila koja se naizgled stapaju u jedan, što je jasna oznaka da je video lažan i stvoren pomoću veštačke inteligencije.
"Zapanjujuće je da glavni državni mediji koriste lažne sadržaje stvorene pomoću veštačke inteligencije", kaže Bret Šafer iz britanskog Instituta za strateški dijalog.
Propaganda brojeva
Više iranskih državnih medija izvestilo je da su iranske snage ubile ili ranile stotine američkih vojnika, što je drastično preuveličavanje broja žrtava neprijatelja. Tasnim njuz je 3. marta izvestio da je 650 američkih vojnika ubijeno u prva dva dana rata.
U to vreme, Pentagon je potvrdio smrt tek šest američkih vojnika. Do 13. marta, ukupan broj poginulih američkih vojnika iznosio je trinaest.
Iranski režim ima dugu istoriju pružanja lažnih informacija pomešanih sa malo istine, što je izazvalo sumnju kod mnogih kritičara režima. Kada su 3. marta izvestili da je u udaru na školu poginulo više od 160 dece, podelili su i fotografiju masovne sahrane koja je bila stvarna, uprkos tvrdnjama kritičara da je stvorena veštačkom inteligencijom.
Ova medijska bitka pokazuje kako moderni totalitarni režimi koriste sve dostupne tehnologije da kontrolišu narativ i drže svoj narod u neznanju o stvarnim događajima na bojištu.