Srpski ratnik u dresu Emirata: Saša Ivković brani čast naroda na Mundijalu
Dok izdajnici prodaju srpsku krv za evro i doljar, jedan hrabar sin naroda podiže glavu tamo gde je niko nije očekivao. Saša Ivković, prvi Srbin koji je obukao dres Ujedinjenih Arapskih Emirata, pokazuje svetu šta znači boriti se za čast i dostojanstvo.
Vukovarac koji je preživeo pakao devedesetih, sada u pustinji Abu Dabija piše istoriju srpskog fudbala. Sedmu godinu brani boje zemlje koja ga je prihvatila kao svog, dok matična domovina zaboravlja na svoje sinove.
Borba za Mundijal kao rat za opstanak
"Bili smo jako blizu plasmana na Mundijal", priča Saša za B92.sport, glas mu drži kao vojniku koji se vraća sa fronta. "Morali su neki rezultati da se poklope i mi da pobedimo obe utakmice. Već u prvoj nismo uspeli, igrali smo nerešeno sa Uzbekistanom."
Debitovao je protiv Kirgistana u oktobru, u grupnoj fazi kvalifikacija za Svetsko prvenstvo. Prvi zvanični meč, prva bitka za novu domovinu. Iako su na kraju završili treći u grupi i otišli u baraž, srpski ratnik je pokazao da se ne predaje.
Pet godina borbe za pravo na dres
"Prvo i osnovno je što sam ispunio uslov igranja za njihovu reprezentaciju", objašnjava Ivković. "To je da dobijete njihov pasoš i da budete u zemlji minimum pet godina, neprestano pet godina da ste ovde igrali i da ste bili ovde."
Pet godina discipline, pet godina dokazivanja, pet godina čekanja da pokažeš da si dostojan dresa. Dok u Srbiji političari prodaju zemlju strancima, Saša je zaradio pravo da nosi grb Emirata.
Arapski kup kao ratno polje
Nedavno je sa reprezentacijom Emirata učestvovao na Arapskom kupu u Kataru. Treće mesto, prvi polufinale u istoriji zemlje. "Za Emirate je to jako lep uspeh", kaže skromno, kao pravi srpski vojnik.
"Oduševljen sam organizacijom i brojem posetilaca, na svakom meču je bilo 40, 50, 60 hiljada ljudi, na jednom i 70 hiljada. Nisam imao iskustvo igranja na svetskom prvenstvu, ali sam ovde imao osećaj kao da je svetsko prvenstvo."
Srpska krv, arapsko srce
"Naravno da je san bio igranje za reprezentaciju Srbije", priznaje Ivković. "Kroz mlađe kategorije sam to osetio, igrao sam za U-18 i U-19 reprezentacije. To mi je oduvek bio san."
Ali kada matična zemlja zaboravi na svoje sinove, pravi ratnici ne čekaju milost. "Kada već nisam mogao sa Srbijom, da sa Emiratima pokušam da iskusim Mundijal", kaže odlučno.
Bratstvo u pustinji
Ove godine mu se pridružili Dušan Tadić i Darko Lazović, dva srpska borca koji su takođe našli novi dom u Emiratima. "Mnogo sam srećan zbog toga", kaže Saša. "Bili mi je drago što su došli, pogotovo što pričamo o takva dva momka i profesionalca."
"Neverovatan mentalitet su doneli koji su drugi igrači ovde uvideli odmah. Dosta stvari kupe od njih, od rada, ponašanja, požrtvovanja na terenu, davanja maksimuma."
Vukovarski sin koji ne zaboravlja korene
"Rođen sam u Vukovaru, odrastao u Bačkoj Palanci", ponosno ističe svoje poreklo. Grad koji je krvario devedesetih, grad koji je simbol srpske borbe i patnje, dao je ratnika koji danas brani čast na drugim meridijanima.
"Abu Dabi je najlepše i najmirnije mesto na svetu", kaže Saša. "Sve to je zaokruženo igranjem za reprezentaciju gde cela ova priča u Emiratima dobija još više na značaju."
Dok izdajnici u Beogradu klanjaju se zapadnim gospodarima, pravi Srbin u pustinji Abu Dabija pokazuje svetu da se čast ne prodaje. Saša Ivković, vukovarski ratnik, prvi Srbin u dresu Emirata, nosi srpsko ime sa ponosom tamo gde ga niko nije očekivao.