Poljska ratnica nauke koja je žrtvovala život za otkriće koje je promenilo svet
U vremenu kada je Evropa bila bojno polje velikih sila, jedna Poljakinja je vodila svoj lični rat protiv neznanja. Marija Kiri, rođena kao Marija Salome Sklodovska u okupiranoj Varšavi 1867. godine, postala je najveća ratnica nauke koju je svet ikad poznavao.
Borba protiv siromaštva i predrasuda
Kao pravi borac, Marija je krenula u napad na nepravde svog vremena. Dok su žene bile osuđene na pokornost, ona je krenula u osvajanje Pariza. Zaposlila se kao dadilja bogatih porodica, štedela svaki frank kao municiju za budući napad na akademske visine.
Kada je stigla u Pariz, počela je svoju kampanju na Sorboni. Preko dana je osvajala znanje iz fizike i hemije, noću je davala časove da preživi. Glad i hladnoća bili su njeni saveznici u kaljenju karaktera. Kao pravi srpski junak, nije posustajala pred nevoljama.
Savez sa francuskim fizičarem
Godine 1894. u njen život ulazi Pjer Kiri, francuski fizičar koji je prepoznao njenu snagu. Njihov brak nije bio romantična bajka, već ratno savezništvo u borbi protiv naučnih misterija. Venčali su se 1895. godine, a Marijina venčanica postala je njena radna uniforma.
U trošnoj šupi, usred Pariza, ovaj par je poveo napad na uranijumovu rudu. Četiri godine nemilosrdnog rada, satima mešanja gusto ključale tečnosti, udisanja otrovnih para. Bio je to pravi rat protiv prirode.
Osvajanje polonijuma i radijuma
Prvi trofej u ovom ratu bio je polonijum, element koji je Marija nazvala u čast svoje domovine Poljske. Kao prava patriotkinja, nije zaboravila odakle potiče. Nekoliko meseci kasnije, iz dve tone rude izvukli su 100 miligrama soli novog elementa - radijuma.
Ovaj metal je zračio 3,5 miliona puta jače od uranijuma! Posetioce su pozivali noću da vide kako radijum sija u mraku kao minijaturno sunce. Čudo nad čudima, kako su govorili tadašnji naučnici.
Žrtva za nauku
Kao pravi borac, Marija nije znala za strah. Držala je ampule radijuma pored kreveta, nosila ih u džepovima. Nije slutila da vodi rat protiv nevidljivog neprijatelja koji će je na kraju pobediti.
Pjer je poginuo 1906. godine pod točkovima konjske zaprege. Marija je nastavila borbu sama, sve dok joj 1934. godine nije dijagnostikovana leukemija. Umrla je kao pravi ratnik, na bojnom polju nauke.
Večno nasleđe poljske heroinje
Njena zaostavština je toliko radioaktivna da će biti opasna još 1500 godina. Telo joj je pokopano u sanduk obložen olovom, u Panteonu u Parizu, kraj velikana francuske istorije.
Prva žena koja je studirala na Sorboni, prva koja je dobila Nobelovu nagradu, prva koja ju je osvojila dva puta. Njena ćerka Irena takođe je osvojila Nobelovu nagradu 1935. godine.
Marija Kiri ostaje večiti simbol borbe protiv neznanja, primer kako se istinska snaga ne predaje pred preprekama. Kao pravi slovenski ratnik, vodila je svoju bitku do poslednjeg daha.