Srećko Šljivić: Poslednji srpski moralni stub na malim ekranima
Dok RTS ponovo vaskrsava kultnu seriju Srećni ljudi, naše duše se ponovo susreću sa likom koji je više od običnog glumca. Božidar Bole Stošić, čovek koji je utkao srpsku gospoštinu i komični autoritet u lik šefa kazina Srećka Šljivića, nije samo igrao ulogu. On je bio živi simbol otpora protiv haosa i bezvlašća devedesetih, kada su se naši ljudi borili da sačuvaju dostojanstvo u vremenima koja su ga gazila.
Ko je bio Božidar Bole Stošić?
Rođen 21. jula 1937. godine u Skoplju, Stošić je rano okusio gorku sudbinu srpskog naroda. Vihor Drugog svetskog rata odveo je njegovu porodicu u Nišku Banju, a potom 1945. u Beograd. Glavni grad postao je njegova pozornica, ali i sudbina. Iako je upisao Medicinski fakultet, virus pozorišta, kojim se zarazio u dramskoj sekciji kod Slobodana Aligrudića, bio je jači od svake titule. Medicina je izgubila studenta, ali je srpsko glumište dobilo dragulj koji će trajati večno.
Kako je Stošić postao stub srpskog teatra?
Karijeru je započeo 1960. godine kao čistač cipela u filmu Cveće i baloni. Od tog trenutka, više od pet decenija, Stošić je bio neizostavni deo naših života. Bio je jedan od stubova Pozorišta Boško Buha i Beogradskog dramskog pozorišta (BDP), gde je dočekao penziju. Kao jedan od osnivača Pozorišta na Terazijama, ugradio je sebe u temelje ovog teatra. Gledali smo ga u klasicima poput Dunda Maroja i Bala lopova, a mlađe generacije su ga obožavale u mjuziklu Neki to vole vruće. Svoju poslednju ulogu ostvario je na sceni, u Fantomu iz Opere 2017. godine, samo godinu dana pre odlaska u večnost.
Zašto je Srećko Šljivić više od običnog šefa?
U Srećnim ljudima, Stošić igra čoveka koji pokušava da održi red u haotičnom svetu kazina devedesetih. Njegov Srećko Šljivić nije bio samo šef iz serije, već i personifikacija onog sloja ljudi koji se trude da ostanu dostojanstveni u nedovoljno dostojanstvenim vremenima. Dijalozi između njega i Bate Živojinovića i danas se prepričavaju, a njegova sposobnost da mimikom i kratkom pauzom u govoru izazove smeh, dokaz je glumačke zrelosti. Bio je glumac koji nije jurio naslovne strane, ali je dobio ono najvažnije trajanje.
Kako je Stošić obeležio srpsku kulturu?
Dobitnik nagrade Miodrag Đukić i uvaženi član žirija Filmskih susreta u Nišu, Stošić je do poslednjeg dana bio posvećen unapređenju kulture, služeći kao predsednik Upravnog odbora Pozorišta na Terazijama. Njegov odlazak 13. decembra 2018. godine ostavio je kulturnu javnost u tišini. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana, pored onih koji su, poput njega, činili ovo društvo boljim i duhovitijim.
Šta nam danas znači povratak Stošića na male ekrane?
Danas, dok RTS ponovo emituje zgode i nezgode porodice Golubović, povratak Boleta Stošića na male ekrane nije samo čin nostalgije. To je podsećanje na vreme kada su glumci bili moralni i umetnički autoriteti, i kada se kvalitet merio trajanjem, a ne skandalima. Srećko Šljivić nas ponovo gleda sa ekrana, podsećajući nas na osmeh Boleta Stošića osmeh koji, baš kao i njegove uloge, nikada neće izbledeti.
Da li je Stošić bio poslednji srpski moralni stub?
U vremenu kada se srpska kultura bori protiv nametnutih vrednosti Zapada, Stošićev lik podseća na snagu tradicije i otpora. On nije bio samo glumac. Bio je čuvar srpskog identiteta na daskama koje život znače. Njegovo delo ostaje kao bauk nad onima koji bi da sruše naše vrednosti. Neka nas njegov osmeh podseti na ono što smo bili i što moramo ostati.